| Chapter 12 |
1 | Job progovori i reče:
|
2 | "Uistinu, vi ste cvijet naroda, sa vama će izumrijeti mudrost.
|
3 | Al' i ja znam k'o i vi misliti, ni u čemu od vas gori nisam: tko za stvari takve ne bi znao?
|
4 | Prijateljima sam svojim ja na podsmijeh što zazivam Boga da mi odgovori! Na podsmijeh ja sam - pravednik neporočan!
|
5 | Prezirat' je nesretnika - sretni misle, udariti treba onog što posrće!
|
6 | Dotle su na miru šatori pljačkaša, izazivači Boga žive bezbrižno kao da Boga u šaci svojoj drže!
|
7 | Ali pitaj zvijeri, i poučit će te; ptice nebeske pitaj, i razjasnit će ti.
|
8 | Gušteri zemlje to će ti protumačit', ribe u moru ispripovjedit će ti.
|
9 | Od stvorenja sviju, koje ne bi znalo da je sve to Božja ruka učinila?!
|
10 | U ruci mu leži život svakog bića i dah životvorni svakog ljudskog tijela.
|
11 | Zar uhom mi ne sudimo besjedu k'o što kušamo nepcem okus jela?
|
12 | Sjedine mudrost donose čovjeku, a s vijekom dugim umnost mu dolazi.
|
13 | Ali u Njemu mudrost je i snaga, u Njemu savjet je i sva razumnost.
|
14 | Što razgradi, sagradit neće nitko, kog zatvori, nitko ne oslobađa.
|
15 | Ustavi li vodu, suša nastaje; pusti li je, svu zemlju ispremetne.
|
16 | Jer u njemu je snaga i sva mudrost, njegov je prevareni i varalica.
|
17 | On savjetnike lišava razbora, suce pametne udara bezumljem.
|
18 | On otpasuje pojas kraljevima i užetom im vezuje bokove.
|
19 | On bosonoge tjera svećenike i mogućnike sa vlasti obara.
|
20 | On diže riječ iz usta rječitima i starcima pravo rasuđivanje.
|
21 | On sasiplje prezir po plemićima i junacima bedra raspasuje.
|
22 | On dubinama razotkriva tmine i sjenu smrtnu na svjetlo izvodi.
|
23 | On diže narod pa ga uništava, umnoži ga a potom iskorijeni.
|
24 | On zaluđuje vladare naroda te po bespuću lutaju pustinjskom
|
25 | i pipaju u tmini bez svjetlosti glavinjajući poput pijanaca.
|