| Chapter 1 |
1 | Mudre izreke Salomona, sina Davidova, kralja izraelskog:
|
2 | da se spozna mudrost i pouka, da se shvate razumne riječi;
|
3 | da se primi umna pouka, pravda i pravica i nepristranost;
|
4 | da se dade pamet neiskusnima, mladiću znanje i umijeće;
|
5 | kad mudar čuje, da umnoži znanje, a razuman steče mudrije misli;
|
6 | da razumije izreke i prispodobe, riječi mudraca i njihove zagonetke.
|
7 | Strah je Gospodnji početak spoznaje, ali ludi preziru mudrost i pouku.
|
8 | Poslušaj, sine moj, pouku oca svoga i ne odbacuj naputka svoje majke!
|
9 | Jer će ti biti ljupki vijenac na glavi i ogrlica oko tvoga vrata.
|
10 | Sine moj, ako te grešnici mame, ne pristaj;
|
11 | ako bi rekli: "Hodi s nama, da vrebamo krv, čekamo u zasjedi nevina ni za što;
|
12 | da ih progutamo žive kao carstvo smrti i cijele kao one koji silaze u grob;
|
13 | naplijenit ćemo svakojaka blaga, napuniti svoje kuće plijenom;
|
14 | bacat ćeš s nama svoj ždrijeb, svi ćemo zajedno imati jednu kesu."
|
15 | Sine moj, ne idi s njima na put, makni nogu od njihove staze.
|
16 | Jer na zlo trče svojim nogama i hite prolijevati krv.
|
17 | Jer uzalud je razapinjati mrežu pred očima svima pticama.
|
18 | A oni vrebaju vlastitu krv, postavljaju zasjedu svojemu životu.
|
19 | Takva je sudba svih lakomih na ružan dobitak: on ih života stane.
|
20 | Mudrost glasno uzvikuje na ulici, na trgovima diže svoj glas;
|
21 | propovijeda po bučnim uglovima, na otvorenim gradskim vratima govori svoje riječi:
|
22 | "Dokle ćete, vi glupi, ljubiti glupost i dokle će podsmjevačima biti milo podsmijevanje, i dokle će bezumnici mrziti znanje?
|
23 | Poslušajte moju opomenu! Gle, svoj duh pred vas izlijevam, hoću vas poučiti svojim riječima.
|
24 | Koliko sam vas zvala, a vi ste odbijali; pružala sam ruku, ali je nitko ne opazi.
|
25 | Nego ste odbacili svaki moj savjet i niste poslušali moje opomene;
|
26 | zato ću se i ja smijati vašoj propasti, rugat ću se kad vas obuzme tjeskoba:
|
27 | kad navali na vas strah kao nevrijeme i zgrabi vas propast kao vihor, kad navali na vas nevolja i muka.
|
28 | Tada će me zvati, ali se ja neću odazvati; tražit će me, ali me neće naći.
|
29 | Jer su mrzili spoznaju i nisu izabrali Gospodnjeg straha
|
30 | niti su poslušali moj savjet, nego su prezreli svaku moju opomenu.
|
31 | Zato će jesti plod svojeg vladanja i nasititi se vlastitih savjeta.
|
32 | Jer glupe će ubiti njihovo odbijanje, a nemar će upropastiti bezumne.
|
33 | A tko sluša mene, bezbrižan ostaje i spokojno živi bez straha od zla."
|