Croatian Bible

Acts 21

Acts

Return to Index

Chapter 22

1

 

   "Braćo i oci, poslušajte što ću vam sad u svoju obranu reći."  

 

 


2

 

  Kad čuše da im govori hebrejskim jezikom, još većma utihnuše. On nastavi:  

 

 


3

 

  "Ja sam Židov, rođen u Tarzu cilicijskom, ali odrastao u ovom gradu, do nogu Gamalielovih odgojen točno po otačkom Zakonu; bijah revnitelj Božji kao što ste svi vi još danas.  

 

 


4

 

  Ovaj sam Put na smrt progonio, u okove bacao i predavao u tamnice muževe i žene,  

 

 


5

 

  kako mi to može posvjedočiti i veliki svećenik i sve starješinstvo. Od njih sam i pisma dobio za braću u Damasku pa se zaputio da i one ondje okovane dovedem u Jeruzalem da se kazne."  

 

 


6

 

  "Dok sam tako putovao i približavao se Damasku, s neba me oko podneva iznenada obasja svjetlost velika.  

 

 


7

 

  Sruših se na tlo i začuh glas što mi govoraše: 'Savle, Savle, zašto me progoniš?'  

 

 


8

 

  Ja odgovorih: 'Tko si, Gospodine?' Reče mi: 'Ja sam Isus Nazarećanin koga ti progoniš.'  

 

 


9

 

  Oni koji bijahu sa mnom svjetlost doduše primijetiše, ali ne čuše glasa Onoga koji mi govoraše.  

 

 


10

 

  Rekoh nato: 'Što mi je činiti, Gospodine?' Gospodin će mi: 'Ustani, pođi u Damask i ondje će ti se reći što ti je određeno učiniti.'  

 

 


11

 

  Kako od sjaja one svjetlosti obnevidjeh, pratioci me povedoše za ruku te stigoh u Damask."  

 

 


12

 

  "Neki Ananija, čovjek po Zakonu pobožan i na dobru glasu u Židova ondje nastanjenih -  

 

 


13

 

  dođe k meni, pristupi mi i reče: 'Savle, brate, progledaj!' I ja se u taj čas zagledah u nj.  

 

 


14

 

  A on će: 'Bog otaca naših predodredi te da upoznaš volju njegovu, da vidiš Pravednika i čuješ glas iz usta njegovih  

 

 


15

 

  jer bit ćeš mu pred svim ljudima svjedokom onoga što si vidio i čuo.  

 

 


16

 

  I što sad oklijevaš? Ustani, krsti se i operi grijehe svoje, prizivljući Ime njegovo!'"  

 

 


17

 

  "Pošto se vratih u Jeruzalem, dok sam se jednom molio u Hramu, padoh u zanos  

 

 


18

 

  i vidjeh Gospodina gdje mi govori: 'Pohiti, žurno izađi iz Jeruzalema jer neće primiti tvoga svjedočanstva o meni.'  

 

 


19

 

  Ja rekoh: 'Gospodine, oni znaju da sam ja u tamnice bacao i bičevao po sinagogama one koji vjeruju u te.  

 

 


20

 

  I dok se prolijevala krv Stjepana, svjedoka tvoga, i ja sam ondje stajao i odobravao te čuvao haljine onih koji ga ubijahu.'  

 

 


21

 

  Nato mi reče: 'Pođi jer ću te poslati daleko k poganima!'  

 

 


22

 

  Slušali su ga sve do te riječi, a tada podigoše glas: "Ukloni takva sa zemlje! Nije pravo da živi!"  

 

 


23

 

  Kako oni stadoše bučiti, odbacivati haljine i vitlati prašinu u zrak,  

 

 


24

 

  zapovjedi tisućnik da Pavla uvedu u vojarnu pa odredi da ga bičevima ispitaju kako bi doznao zašto tako viču protiv njega.  

 

 


25

 

  Kad ga remenjem rastegoše, reče on nazočnom satniku: "Rimskoga građanina, i još neosuđena, smijete bičevati?"  

 

 


26

 

  Kad je to čuo satnik, priđe tisućniku i dojavi mu: "Što si to nakanio? Ovaj je čovjek Rimljanin!"  

 

 


27

 

  Tisućnik tada priđe Pavlu pa mu reče: "Reci mi, jesi li Rimljanin!" On odvrati: "Da."  

 

 


28

 

  Tisućnik dometnu: "Ja stekoh to građanstvo za skupe novce." Pavao nato reče: "Ja sam se pak s njim i rodio."  

 

 


29

 

  Brže stoga odstupe od njega oni koji su ga imali ispitivati. I tisućnik se preplaši kad sazna da je Pavao Rimljanin, a on ga bijaše okovao.  

 

 


30

 

  Sutradan pak kad je htio točno saznati za što ga Židovi optužuju, odriješi ga pa zapovjedi da se sastanu veliki svećenici i sve Vijeće te privede Pavla i postavi ga pred njih.  

 

 


Acts 23

 

 

 

 

HTMLBible Software - Public Domain Software by johnhurt.com

 


Other Items are Available At These Sites: